"Gospodin IKEA" i njegov životni stil u kojem je luksuz gotovo grijeh

Jesu li vam poznate tvrdnje da više ljudi čita IKEA-in katalog nego Bibliju ili da je trenutno jedan od 10 živućih Europljana začet na IKEA-inom krevetu?

Čak i ako one nisu istinite, neosporno je da je IKEA vrlo uspješan biznis čiji su proizvodi nezaobilazni u velikom broju kućanstava i da je s godinama iz male švedske tvrtke prerasla u golemo poslovno carstvo. A iza njega stoji osnivač Ingvar Kamprad, koji danas slavi svoj 87. rođendan i čiji je neočekivani životni stil proteklih dana postao jedna od glavnih priča u inozemnim medijima.

Luksuz je grijeh

Naime, Kampard, koji je udovac, sigurno neće svoj rođendan proslaviti raskošno, piše britanski Express. Jer on, unatoč tomu što se nalazi na popisu najbogatijih ljudi na svijetu, još uvijek neizmjerno pomno pazi na svoj novac i trošenje istog. Primjerice, uvijek leti redovitim letovima, nikad prvim razredom, a nedavno gotovo nije mogao ući na dodjelu nagrada za poduzetnika godine jer je na nju stigao autobusom. Osim toga, godinama je vozio prastarog Volva, sve dok ga napokon nisu uvjerili da je automobil u stanju u kojem predstavlja pravu opasnost na cesti.

Ne jede u skupim restoranima već u malenoj kafeteriji u kojoj uvijek naručuje omiljene mesne kuglice, a redovito otamo uzima paketiće soli i papra kako bi ih ponio kući. A "kuća" mu je skromni bungalov koji je, naravno, vlastoručno namjestio pokućstvom iz IKEA-e, što vam neće biti čudno kad saznate da ovaj čovjek luksuz smatra gotovo grijehom: "Ne trebaju nam skupocjeni automobili, impresivne titule, uniforme i statusni simboli. Trebamo se oslanjati na našu snagu i volju!", napisao je u svojim memoarima "Testament Of A Furniture Dealer". Također, Kampard redovito kupuje namirnice za vrijeme rasprodaja, a svatko tko ga u njegovu "ofucanom kaputu" susretne u dućanu vjerojatno misli da je u pitanju samo obični djedica koji se bori s mirovinom mjesec za mjesec.

I zaposlenici moraju biti štedljivi

Zaposlenici, iako ih on voli nazivati "kolegama", u IKEA-inom sjedištu savjetovani su da upotrebljavaju papir s obje strane, a pozvani su na "raport" ako ostave svjetlo upaljeno po izlasku iz sobe. To je jednostavno način na koji ovaj čovjek, koji je svoj posao pokrenuo 1943. kad je imao samo 17 godina, funkcionira i kontrolira svoju tvrtku, ali i njezin i svoj ugled.



Ipak, nije istina da Kampard nimalo ne voli sebi ugađati. '60-ih je godina prošlog stoljeća vozio Porsche i nosio rukom šivana odijela, ali već desetljeće nakon toga njih su zamijenile obične jakne. Njegov je bivši izvršni asistent Johan Stenebo 2010. godine u knjizi "The Truth About IKEA" napisao: "Želio se prikazati kao čovjek iz naroda, kao jedan od nas". I to je očito razlog što je poznato da Kampard živi u kolibi, ali prilično se malo zna o njegovu velikom posjedu u Švedskoj ili vinogradu u Provansi, koji su također njegovi.

"To je samo pola priče"

Svoj "pokorni" imidž Kampard je promovirao u nekoliko intervjua, priznajući i da je čitav život u borbi s ovisnosti o alkoholu, ali Stanebo tvrdi da je to samo pola cjelokupne slike: "On sebe predstavlja kao pomalo mračnog alkoholičara i disleksičara. Govori ljudima da je pun mana, da je pomalo glupav. A čitavo je vrijeme nevjerojatno bistar i svjestan svega do najmanjih detalja. Reći će vam za sekundu koliko bi ruska borovina prepiljena, zalijepljena i obrađena u Poljskoj koštala u švedskom dućanu", objasnio je.

Kampard je na ideju za IKEA-u došao nakon što je skinuo noge stola kako bi mu on stao u automobil. Tad je odlučio da na kupce treba prebaciti "slaganje" pokućstva, što ga je desetljećima nakon skromnih početaka učinilo milijarderom. Ipak, često napominje: "Nitko se nikad nije obogatio trošeći novac".